„Kako da prepoznam i spriječim trgovinu ljudima”

U našoj školi održana vršnjačka edukacija na temu „Kako da prepoznam i spriječim trgovinu ljudima”

Povodom 18. oktobra, Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima, učenici četvrtog razreda naše škole organizovali su radionicu na temu: „Kako da prepoznam i spriječim trgovinu ljudima” čiji su učesnici bili učenici I₁ i I₃ odjeljenja.

Voditeljke radionice bile su učenice četvrtog razreda Andrea Šubarić i Teodora Pantić.

Na početku radionice, učenici su nabrajali asocijacije u vezi sa pojmom trgovine ljudima i kroz pitanja voditeljki pokazali koliko znaju o samoj temi.

Uslijedila je prezentacija na temu: „Trgovina ljudima – pojam, oblici, faze i prevencija” koju su pripremili učenici četvrtog razreda.

Nakon prezentacije, učenici su imali priliku da čuju zanimljivu priču o Marku, dječaku koji je potencijalna žrtva trgovine ljudima.

Potom su učenici, podijeljeni u pet grupa, diskutovali  o tome šta bi preduzeli kao roditelji, odgovorni u školi, policiji, Centru za socijalni rad ili NVO koja se bavi pružanjem pomoći žrtvama trgovine ljudima da bi pomogli dječaku i spriječili da postane žrtva. Aktivno učešće u diskusiji uzela je i gošća radionice, pedagoškinja Ivana Vukašinović, koja je informisala učenike o ulozi škole u sprečavanju i suzbijanju ovog, nažalost, sve izraženijeg problema današnjice.

Učenici su imali priliku da pogledaju i zanimljive panoe o današnjoj temi koje su pripremile učenice četvrtog razreda Sara Drobnjak i Miljana Kljajević.

Učenici prvog razreda koji su bili aktivni učesnici današnje radionice su: Katarina Jelovac, Aleksandra Mrdaković, Dunja Dragašević, Elena Vemić, Lucija Knežević, Miljana Dromnjak, Teona Ječmenica, Dušica Potpara, Dobrila Đuković, Emilija Mijatović, Nataša Jović, Lazar Jelovac, Obrad Stevančević, Lalović Srđan, Jovan Despotović, Đorđe Rondović i Jelica Živković.

Mentorka učenicima bila je profesorica Adisa Malagić. Ona je istakla sljedeće:

„Cilj današnje radionice jeste upoznavanje učenika sa pojmom trgovine ljudima, fazama i oblicima, kao i preventivnim mjerama i programima suzbijanja ovog modernizovanog oblika ropstva, putem vršnjačke edukacije. Trgovina ljudima, posebno ženama i djecom, predstavlja globalni društveni problem koji pogađa sve zemlje bez obzira na društvene, političke ili ekonomske prilike koje vladaju u njima. To je jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava jer svodi ljude na robu, ugrožava dostojanstvo, integritet i prava žrtava i njihovih porodica. Ova pošast je u stalnom porastu a mnoge društveno-ekonomske okolnosti  pogoduju njenoj eskalaciji, naročito  visoka nezaposlenost, siromaštvo, socijalna isključenost, politička nestabilnost i izloženost porodičnom nasilju.“

Žrtvu često u lanac trgovine ljudima uvlači osoba koju ona poznaje i u koju ima povjerenja (drugarica, rođak, kum, komšija…), ali i nepoznata osoba koju je žrtva upoznala tražeći posao, mogućnost školovanja u drugoj zemlji, brak i sl. Najčešći načini vrbovanja su: 

• Lažne poslovne i druge ponude od osoba koje žrtva poznaje ili u koje ima povjerenja
• Lažno zabavljanje – partner koji se pretvara da je u ljubavnoj vezi i u jednom trenutku, kada stekne povjerenje druge osobe, poziva je da pođe sa njim/njom u drugu zemlju/grad gdje će okušati sreću i započeti novi, srećniji život
• Obmanjujući oglasi za posao u različitim medijima (novine, internet, socijalne mreže). Poslovi koji se nude su bolje (ali ne nerealno) plaćeni i pružaju bolje uslove rada nego u zemlji u kojoj potencijalna žrtva živi
• Prodaja od strane porodice – nekad zbog siromaštva, nekad zbog nekih drugih problema, ali nekada i zbog toga što roditelji vjeruju da će njihovo dijete imati bolji život na nekom drugom mjestu, ne sanjajući da će ono postati rob
• Otmica

Prvi korak ka suzbijanju ovog najtežeg krivičnog, odnosno ljudskog (ne)djela jeste  informisanost i edukacija učenika kako da prepoznaju rizične situacije i izbjegnu zamku trgovaca ljudima, kako da kritički posmatraju svijet oko sebe, da se upoznaju sa mogućnostima kako da zaštite sebe i druge, ali i kako da pruže podršku onima kojima je pomoć i te kako potrebna. Znanje je najmoćnije sredstvo  kojim mijenjamo svijet, sprečavamo i suzbijamo negativne društvene pojave.

Ova radionica je samo jedna od aktivnosti koje realizuju Tim za socio-emocionalnu podršku i Tim za prevenciju i suzbijanje nasilja i vandalizma, a u saradnji sa Volonterskim klubom i Učeničkim parlamentom naše škole.

Pripremile Teodora Pantić – IV₁ i Andrea Šubarić – IV₂